Kompletna arhiva - Novi Sad In Your Pocket

Vodič kroz Beograd
Izdvajamo

Beograd pred vratima slobode
1789. godine je, pod komandom generala Laudana, u Beogradu vođena velika bitka protiv Turaka. Rezultat borbe je ponovo bio strašno razaranje grada - kule i gradske zidine su porušene, gotovo sve zgrade su ležale u pepelu, ostale su očuvane jedino zidine tvrđave, a grad je predat Austriji. No, to je bila samo dvogodišnja vladavina, jer je, prema Svištovskom miru, 1791. godine Beograd ponovo pao pod tursku vlast. Ta je vlast bila mučna po srpski narod usled strašnih "zuluma" i obesti janičarske, koji su uspostavili tursku strahovladu i 1801. godine na vlast doveli četiri dahije: Mehmed-agu Fočića, Mula Jusuf-agu, Kučuk Aliju i Aganliju. Dahije su se dogovorile da osujete zloslutno proročanstvo (koje su im hodže pročitale iz nebeskih znamenja) tako što će poseći sve srpske kneževe, sve viđenije srpske ljude i ostaviti narod bez njegovih vođa. Ta poznata "seča knezova" i gnev srpski koji je potom nastao opevani su u narodnoj pesmi Početak bune protiv dahija:
"Bože mili!čŒuda velikoga!
Kad se ćaše po zemlji Srbiji,
po Srbiji zemlji da prevrne
i da druga postane sudija,
tu knezovi nisu radi kavzi,
nit' su radi Turci izjelice,
al' je rada sirotinja raja,
koja globa davati ne može,
ni trpiti turskoga zuluma;
i radi su Božji ugodnici,
jer je krvca iz zemlje provrela,
zeman doš'o valja vojevati,
za krst časni krvcu proljevati,
svaki svoje da pokaje stare."
Srpski se narod digao na oružje pod vođstvom čorđa Petrovića, Kara-čorđa ("Crnog čorđa"), koji je u selu Orašac 1804. godine organizovao srpske ustanike. Srpski hajduci, nimalo nalik vojskovođama koje je do tad video naš grad, već obučavani i za borbu kaljeni po srpskim šumama i brdima, 30. novembra 1806. godine oslobodili su Beograd i učinili ga, i u političkom i u prosvetnom smislu, prestonicom čitavog srpstva, a već sledeće 1807. godine zauzeli su i Beogradsku tvrđavu. 1808. godine dobio je Beograd svoju prvu Veliku Školu i postao dom velikanima srpske kulture tadašnjeg vremena: Vuku Karadžiću (reformatoru srpskog jezika i pisma), Dositeju Obradoviću i Ivanu Jugoviću.
Već 1813.godine Turci se vraćaju u prazan Beograd, jer su se njegovi stanovnici povukli pred najezdom velike turske sile.
Srbi 1815. godine organizuju Drugi srpski ustanak pod vođstvom Miloša Obrenovića, koga su krasile, pored vojničkih, i značajne diplomatske sposobnosti. Na zahtev Rusije, 30. novembra 1830. godine, Sultanovim hatišerifom (svojeručnim sultanovim pismom) priznata su i objavljena prava na unutrašnju autonomiju srpskog naroda, prava zagarantovana Bukureštanskim mirovnim ugovorom i usmenim obećanjima knezu Milošu 1815. godine. Knez Miloš u gradu podiže crkvu Svetog Marka, nedaleko od poznate humke na kojoj je pročitan sultanov hatišerif sa dvadesetčetiri odredbe, Sabornu crkvu (hram srpske duhovnosti), konak knjeginje Ljubice, dvorski kompleks u Topčideru. U Beogradu izlaze prve "Novine srpske", otvara se Bogoslovija i prva gimnazija.
Ali, u Beogradu, političkom i kulturnom centru, pored srpske vlade i srpskog kneza, postoji i turska vlast oličena u beogradskom paši, koji boravi u starom beogradskom gradu (današnjoj tvrđavi na Kalemegdanu).
Nakon ubistva srpskog dečaka na čŒukur česmi, događaja koji je doveo do bombardovanja Beograda 1862. godine, 6. aprila 1867. godine poslednji komandant u Beogradu, Ali-Riza-paša predao je knezu Mihajlu ključeve beogradskog grada i Beogradske tvrđave. Tim simboličnim činom otpočela je nova srpska vladavina slobodnim Beogradom.
detaljnije...